1001 dan

.....veceras mi trebaju krila...da me moja ljubav vodi.........slusam sad pjesmu divlji cvit od gibonnija i ne znam sta da radim reko odo nakon dugo vremena napisat blog...znate tu pjesmu...zalim boze i trud i ludu glavu koja ne misli...ko me je natira da je probam da je vako zavolim...pjesma je drama...i tako nekad me pjesma podsjeti na neki osjecaj koji je dugo u tebi a ne moze da izadje,gusi se u tebi i u sekundi naidje neka rijec ili pjesma i u tebi se probudi mala zivotinjica i obuzme te jeza..pokekad me podsjeti neko drvo koji stoji tu 100 godina al samo jednom si stao ispod njega i poljubio neku osobu...al to drvo niti si tad vidio,niti primjetio vec to drvo ti ostane u podsvijesti i kad prodjes tuda poslije...primjetis cak i onaj vjetric koji njise grane tog drveta...sebi kazem to mi je skola...naravno s osmjehom ...da drugi puta cu drugacije(juce sam stavio druge parove na kladionici  i znate sta,pa nista pao sam kao i prosli put) ...al vec sam poceo filozofirat polahko rodijak..et veceras sam bas bio u sopingu znate ono sto zene vole...e pa mogu sad da tvrdim da neki  muskarci to vole vise od zena npr...u vizi dok je moj prijatelj samo provjerio sta mu stoji a sta ne stoji u nekom butiku sto samo djejms bond i on nose..ja sam na klupici ispred butika ispusio desetak cigara i poslao tridesetak poruka...ne znam vise ni kome sam slao...najmanje 10 cura je uslo kupilo i izaslo..a on je jos uvjek bio unutra.Izlazi i govori joj ne znam sta cu cek da vamo provjerim u ovom butiku jack neki nikolson...vec sam poceo u sebi da vristim...jer mrzim to ja dodjem pred izlog butika i sta tamo bude uzmem i vozdra nit se zamaram nit ista...i jos sam ga ceko 10 minuta vidi i on da je prekardasio sve limite mog vremenskog racuna izlazi s nekom kesom nisam ni pitao sta je kupio i govori e mogli smo sad malo sjest...hehehehe E sad je veoma opasan trenutak mislim u sebi ma reko slusaj hajmo mi ljepo u auto i popit kafu ko ljudi na stalnim mjestima gdje pijemo...i tak nekako on pristane kad sam ja vec poceo da tonem niz stepenice....ulazimo u auto i on mene pita...jarane ti si se u zadnje vrijeme pravo promjenio stalno si namrgodjen i mrtav nekakav prije si bio veso...reko jeb ga jarane ljubav me ubi:)))volim zenu koja je nedostupna za mene,kaze on kako...pa reko tako ja je zovem na mob a ona nedostupna ...ehehehehe..

Rodjen pod sretnom zvijezdom magicnom ali u ovoj zemlji generalno tragicnoj....to je pocetna i zavrsna recenica njegovog zivota.

Rodio se u jednom selu na vrh brda...selo je bilo veoma veliko cak s 10 kuca i morem seljackih krivudavih putica...tako su i njega ti putici doveli do jednog veceg puteljka ...inace selo se zove kralupi...i njihova zastitna pjesma je "kisa pada i po krovu lupa,nema ljepseg sela od kralupa"....

Upoznao sam ga prije 6 godina na prijemnom ispitu za el.teh skolu...gdje se dokazao kao veoma vjest i pametan decko,dizao je dva prsta i govorio "mogul ja,mogul ja"....al svi su izgubili pouzdanost u njega kad je usutio poslije "mogul ja" ...i poslije puno muke i znoja polozio je taj prijemni ispit zbog toga sto nije bilo dosta ucenika u razredu i prijemni ispiti su ponisteni i svi koji su se prijavili su primljeni...

Tada je dobio moju naklonjenost zbog toga sto je bio cudan...i cudan,i svatio je da ima mnogo vise zanimljivijih stvari od okopavanja krompira i muzenja krava...pa je reko prvu noc"asli cu se napit sutobom"....uskoro za njega su culi svi konobari i gazde kafica...neko radi ljubavi,a neko radi dugova,a on se svima falio da je seljak s gradjaskom vizom neznajuci u sta se upusta....

Nije se znalo za njegovu ubojitu desnicu...niti njegov talenat za nogomet....cak je u Ramdanovcima prebacio loptu preko crte razgranicenja sela kao djecak,falio se....Tek se saznalo za njegov talenat kad je protiv rudara slomijo dvojici napadaca noge i tad je u trenerovoj glavi zamisljen kao odbrambeni igrac...inace je bio veoma cjenjen na turnirima po b-mahali i bucima kao zvijezda veceri....ubrzo za njega su culi mnogi menadzeri i cak je bio dobio ponudu iz gruzije da promjeni boju koze i da dobije drzavljanstvo...uglavnom se nije odlucio za tu opciju i ostao je cutgat s nama...Mis mo ga pratili na svakoj njegovoj utakmici i cim je spomenuo neko odsustvo govorili smo mu  ne budali....al on ode u njemacku i napravi karijeru koja je trajala tri mjeseca...uprkos brojnim ugovorima kojim se vezao za njemacku nas jaran se vratio .....,na licu mu vise ne bi sjene koju tuga prati...potinu,raju nije mogo da zaboravi....i sto je najgore neki odmah pocnu pricat da nije htjeo para da ce uvjek bit fukara....i bogami tako bi sve do danas..."cuo sam da mu je klopatra predvidjela da ce dobit na bingu"

E pa dobro nemoj da se ljutis sto ti nisam cestito rodjendan...al et sjeti se tebe...jest da sad mislis kako pisem sebi,al ja pisem tebi...vidis...TEBI....hehehehee..e i da ti kazem sjetio sam se tebe...TEBE...ne sebe...pa et nemoj da se ljutis sto ti nisam cestito 8. mart ...al et sjeti se tebe...i nemoj da se ljutis sto ti nisam cestito novu godinu...ti znas da ja tebi zelim sve najbolje...i nemoj da se ljutis sto te ne zivkam na mob...jer et sjeti se tebe...Tebe...i nemoj da se ljutis sto se ne sjecam tebe...ako se bas ljutis.... Sunce sam istetoviro na ruci...pa se cesto sjetim tebe...TEBE....i kad najvaljuju na vremenskoj prognozi "suncano" sjetim se tebe...i kad mi neko spomene suncane naocale...sjetim se tebe...i kad je suncano...sjetim se tebe,i kad nema sunca sjetim se tebe....i kad spomenu japan....sjetim se tebe...i kad neko spomene ribu...sjetim se tebe....i kad neko izgovara malo teze slovo"R"...sjetim se tebe...i kad mi neko kaze da lazem...sjetim se tebe...i kad vidim crne oci...sjetim se tebe....i kad osjetim da je nekom do mene stalo...sjetim se tebe....i kad vidim zvijezde sjetim se tebe...i kad mjesec bude pun sjetim se tebe...i kad sam veseo....sjetim se tebe....i kad sam tuzan....sjetim se tebe....i kad vidim da nema kraja...sjetim se tebe...ostavila si varljiv zalog sebe..u srcu...ove slomljene stijene...koju razbijas...kao talas....

U jednom od onih pajzlova
sa kariranim stolnjacima
i vinom...
umalo da me Potiski djilkosi
konacno dotuku  s violinom...
pjesma bjese o suncokretu...
do zla boga zalosna
i strofa samo za nju
se ovdje, kod nas malo manje zna..

Kis napraforgo(suncokret)
lijepi goropadni cvjet
zbog kog se sunce s neba
spustilo na svijet
da sazna sto
u sjene glavu okrene
da sazna kom se sveti
kad ne gleda za njime
ko svi drugi suncokreti...

Malo moje cudljivo...pusti sta je bilo...ne budi zlopamtilo
obici svet je zbog tog uzbudljivo...da bi se ovdje vratilo
digni tu lijepu glavu pogledaj me bar...u suzici sto blista...cuda se trista vide...
tvoja je sreca samo tvoja stvar....al' zato tvoja tuga....to je vec prica druga
to na moj racun ide....

Pipnes jedared slingu
u becaruse
pa cela veka snevas
divlje jagode
zbog nje se rime raspare
i naruse
i sve bi htele da se njoj
prilagode

Lahko je kad te neko ni ne zavoli....tad samo tamna strana srca zaboli....
tesko je...kad za nekog...jedinog i svog postanes zrnce soli....
tesko je...kad tvoj neko....prestane da te voli...

Ne zna
Da je sutra
Kraj njegovoj
Vjecnoj radosti
Toliko slobodan
Moze biti
Samo leptir
Jedan dan....

Sinoc sam sanjao da sam leptir koji leprša izmedz‘u cvjetova ...tamo ....vamo...druzim s pcelama i svadjam s muhama....letim brdima...livadama...bjezim od djece koja su me hvatala i na kraju stigo sam do oblaka i probudim se:(. U snu nisam bio svjestan sebe kao osobe. ...Bio sam samo leptir....kad sam  se probudio skonto sam da nisam leptir vec ljudska osoba ponovo i bilo mi je pomalo zao....jer volim leptire..cak su me neki poradili s njima...tako sam se super osjecao a kad sam se probudio sjebo sam se....Zato cu morat sebi tatoo leptira uradit..nafuro sam se gotovo je...ako ko ima od branka copica sta o leptiru....nek mi pomogne da nadjem..ja mislim iz price ispod zmajevog krila..nest leptiru..davno mi je neko reko da ima neki citat koji ih podsjeca na mene...et ja ne mogu nac ako je ko cito da me uputi....

....Monitor je zavrsio pjesmu i nageo se preko camca da poljubi Tastaturu....

I taman da "monitor" dotakne usne svoje ljubavi..culo se samo pufff...puce puska,pade monitor mrtav...tastatura nije mogla da izdrzi i skoci u rijeku...za svojim monitorom i utusi se cuvajuci njegovo bezivotno tjelo ...otac vidjevsi kcerku mrtvu kako nestaje u dubini vode..nije mogo da izdrzi...i upuca sam sebe.....

i svi su se pitali do kraja zivota sto im je sve to trebalo!!!!

POUKA;Svi svate znacenje beznacajnih stvari,sto u "realnom" ili "stvarnom" zivotu(sto bi samo oni rekli) jedino ima znacenje...dok ne skontaju u najgorim trenucima da je zivot jedino neprocjenjivo blago koje oni posjeduju...i tek tad se sjete vjere i boga u kojeg vjeruju...i tek tad dobiju stvarnu ili realnu sliku zivota....

Ponekad ne mogu da spavam...radi nekih gluposti,naravno stvari koje samo ja nazivam gluposti...npr...ne mogu ja jednu noc spavat i hajde reko da probam brojat ovce neko mi rece da pomaze...kaze postavi im kakvu ogradu i nek preskacu,a ti ih broji,zaspat ces za pet minuta....i tako zasuskam se i pocnem zamisljat...Brojim ja..1,2,3,4,5 i posto ja imam bujnu mastu,a i tu noc sam bio nagodan.Kad je ova 6 potukla..majko draga razbi se ona sve se prasina dize i fol ustade otrese se i govori "nije mi nista" s onom facom "e jesam glupa"... et sve vam je jasno,ja tu noc nisam mogo spavat kolko sam umiro od smjeha..ni sam nisam znao kome se smijem sebi il ovci..hehehe..

Veceras je jedna od tih noci kad ne mogu da spavam...pa cu da pisem blog jer nemam pametnijeg posla...Pisat cu jednu pricu koju mozda neko zna a neko ne...to je romanticna prica,da se razumijemo nisam u depresiji:P.....vecinom ove price se sjetim kad se napijem...

Godine 18?? smjesticemo je tamo....u drzavi zvanoj cigara...mjestu opusak..mahali upaljaca zvio jednom jedan momak zvani monitor...uglavnom bio je normalan momak...bez bjelih konja...nekih polja blagorodnih...kuca s tri sprata..i ostalih popratnih stvari koje te vezu kad te neko spomene u kafani zvanoj "pepeljara" koja je bila odma do njegove kuce i vecinom ga je sve vezalo za nju...tako na jednom veselju u toj kafani naidje djevojka po imenu "tastatura" koja je bila prava dama i djevojka odgojena u porodici gazdi...njen otac je bio trgovacki putnik koji je imao gotovo u svakom gradu svoju radnju i vecinom je zivjela na brodu ili splavu jer je otac morao putovati  i nije joj  bas puno dao od sebe...Njena ljepota se malo cime moze mjeriti i bas tu carobnu noc spojili su se pogledi "monitora" i "tastature"...ostalo ne trebam ni da pricam bilo je sve gotovo sto se tice njihovog zivota do tada...monitor i tastatura nisu mogli jedno bez drugog da funkcijonisu...tri dana su bili nerazdvojni..setali su sumama,livadama...pored rijeka...vodili se za ruke..grlili...ljubili...i bog zna sta sve nisu radili...uglavnom zaboravili su na sve ostalo i najvaznije im je bilo da su zajedno...

I cetvrtog dana tastatura je morala da ide od monitora...dugo su plakali,grlili se i dogovorali se gdje da idu kad se slijedeceg mjeseca ponovo vide(kada bude njen otac dolazio ponovo u grad opusak) i da se ne treba brinuti jer ce je monitor cekati ako treba do kraja zivota...I tako ode tastatura,a monitor ostade cekajuci i gledajuci druge monitore i tastature kako se vole i nadajuci se da ce brzo proci mjesec dana,i da ce vidjeti svoju tastaturu ,da ce ponovo biti sjajan i radostan....

Tastatura nije mogla a da ne isprica svome ocu o tome kako je upoznala momka svoga zivota...kako se vole i ostalo sto je vezano za njih dvoje.Otac nije htjeo da cuje za monitora,jer ga je poznavao po pricama iz kafane "pepeljara" i rekao je da on nije momak za nju jer ona zasluzuje bolje i bogatije momke od monitora...poceo je da prica o nekom momku iz grada miseva zvanog LCD koji je bio vitak i bogat i za kojeg je smatrao da ce mu biti najbolji i najprofitabilniji zet...on je inace bio zagrijan za tastaturu,a ona nije htjela da cuje za njega jer monitor je bio jedini pravi momak za nju..kojeg je volila i zelila...tastatura je tada venula za svojim monitorom i svaki dan cekala neku vjest o njemu ma da su bile male sanse da se to desi....

Nakon mjesec dana tastatura se ponovo vratila u grad opusak i jedva je cekala da vidi svog monitora..sva je sjajila i niko nije mogao da skine osmjeh s njenog lica...osim oca kojeg su inace zvali "virus" i taj dan se bas uvalio izmedju tastature i monitora jer nije dao tastaturi da ode u grad uopste...zaduzio je web cam da cuva tastaturu...da joj niko ne prilazi niti da je neko dira...ali tastatura se nije dala zafrkavat tako lahko pa je u svoju sobu ostavila drugu djevojku koja je licila na tastaturu i pobjegla kroz prozor...preplivala do obale i otisla svome monitoru u zagrljaj...

Taj trenutak kada su se vidjeli,to vam ne moze niko opisati...ni svi kucanski aparati nisu ravni tom trenutku...i bilive i can fly...pisalo je na tastaturinim ocima dok je monitor izbacivao sve moguce sifre za ulazak u bazu podataka pentagona i americke vlade....i ponovo su se vodali za rukice....grlili...ljubili...i bog zna sta radili...i taj dan tastatura u zagrljaju monitora...htjela je nesto da kaze i monitor je to slutio...pa je i pitao sta to krije od njega....rekla je da mrzi tri stvari u svom zivotu...oca koji joj ne da da bude s monitorom...splav jer stalno putuje i ne moze dobit nikakvu vijest ili pismo od monitora....i to sto je iz bogate porodice.....i u tom trenutku virus ih je pronasao zajedno i otjerao monitora a tastaturu poveo s sobom nazad na splav....

Monitor sav skrhan od bola zbog toga sto ne moze da bude s svojom tastaturom dobije volju da poubija cijeli svijet i tu noc kad ga je malo popustilo...uzeo je gitaru i camac i otisao pod prozor svoje tastature...kada je tastatura izasla na prozor tjerala ga je govoreci ako te otac vidi ubice te iz puske bolje idi...ali monitor je smatrao da njegova ljubav je veca i od samog zivota...ako ce da ubije...nek ubije i poceo je da pjeva saputajuci....

Jednom mi je jedan komsija pokusao da objasni sta je masta...
Bili smo u ribi,na klupi ispod nekog drveta,u onim starim krutim kisnim kabanicama, riba nije htjela ni da pipne i ja sam, dosadujuci se, postavljao milion najgorih mogucih pitanja.
Bilo mi je sedam-osam godina,i mogao je da mi odgovara i sasvim "jedno-stavno", ali za tog covjeka se moze stvarno reci svasta, samo ne i to da je bio jednostavan...
Neke njegove primere shvatio sam tek danas,a neke nisam jos,i izgleda da i necu, ali pricu o jednom narucitom Cupu zapamtio sam i dan danas.....
On mi je, uglavnom, ispricao da na svijetu postoje samo istina i laz.Stvarnost i snovi,jos bolje....istina je stvarnost i tu nema sta da se prica,a laz su snovi...
Tu mi,vjerovatno,nesto nije bilo jasno,jer se sjecam da mi je objasnjavao da su snovi samo male lazi,a ne nesto drugo.Male,letece,najljepse lazi. Oni koji odaberu samo istinu,ili samo snove,znaju da od toga srece nema...dvije osnovne životne kemikalije zato se uvjek mjesaju,ali to je vec crna magija,i kap jednog u drugom cesto je premalo,a dvije kapi cesto su previše. Malo ko nalazi mjeru,ali svi pokušavaju i to je najvaznije...:))
A posebni,carobni i nevidljivi cup u kome se muckaju istine i lazi,stvarnost i snovi,naziva se ponekad i "MAŠTA".

U tom Cupu je stos...

Kad prestaje detinjstvo?
Kad ti neko prvi put na ulici kaze "Vi"? Kad zapleses na maturi,kad polozis vozacki,kad kupis prvi kondom na trafici? Ne zna se tacno...

Ja mislim da prestane, kad ostanes bez Cupa. Kad dozvolis da ti ga uzmu, ili ga ne znajuci da koristis sam razbiješ ili izgubis...

Budim se jednog prelijepog jutra...ptice cvrkucu kroz otvoren prozor....dolazim sebi i osjetim da mi je u glavi lom,ono bas lom...cijelu noc cugo,nisam otiso na poso,pola noci se nesjecam...uglavnom lijepo je bilo,al tek sada nastaju problemi...Pod 1.moram se malo dozvat,a mozda i malo vise...2.naci opravdaje za odsustvo s posla....3.nosit se cijeli dan s bolom u glavi od mahmurluka....4.ako sta naleti usput....

Uglavnom sjedem zapalim cigaru i pocnem se naprezat vise neg komsija kojem je otvoren prozor wca:P da se sjetim prosle noci gdje sam sve bio i kome sam govorio volim te:P al o tome drugi put...tako vecinom se ne sjecam nicega osim 4 ili 5 casa viskija(inace pijem pune od 0,2 case) i da sam se probudio kuci...

Poslije malo vise naprezanja i dumanja odustajem i krecem u pohod na kuhinju...pocinjem se zaljetat na razne vrste posudja ko don kihnot na vjetrenjace misleci da je hrana jer mi se sve mutilo pred ocima zbog prosle noci...I tako u pola frke ulazi mama u kuhinju i govori"Malik,Ja stvarno ne znam vise sta ti mislis od svog zivota" odgovaram onakav nikakav "ni ja nemam pojma vidis da me boli glava popusti bar ovo jutro pa sve sto imas reci,reci sutra molim te" a posto moje rijeci ne mogu se naci u njenom rijecniku jer sve sto ja kazem nikad se ne pika...tako  ponekad dobijem volju da proletim kroz zatvorena vrata...sreca taj dan su bila otvorena i izletio sam onako s zalogajem u ustima brzinom munje.Izlazeci iz kuce usput probam da skontam kako da izvadim opravdanje za posao...i krenem pravac Doma Zdravlje.

Kad sam stigao tamo zaboravio sam da nisam ponio knjizicu,kad bolje pogledam nemam mob,novcanika....prosto receno nemam nista s sobom...al to me nije zaustavilo...dodjem na salter reko izvinite izgubio sam zdravstvenu kjizicu..pa ako moze da nadjete moj karton jer mi je potrebno da odem do doktorice hitno je.sto se tice knjizice uspijo sam...idemo dalje...proziva mene doktorica...ulazim ja...i prva recenica je Malik jel to nisi opet otiso na posao...hehehee....reko onako zbunjeno i djeciji,ma nisam.I kaze doktorica"Malik sine sta ti mislis od zivota svog" kako je ona to izgovorila sam sebi samar puknem i pregrizem jezik,a u sebi psujem sve.Ma reko"sredicu se ja nista se vi nebrinite" i posto sam fin momak sto bi ona rekla dade mi to opravdanje i rece "nemoj vise" s osmjehom naravno:).Izlazim sav sretan sto sam rijesio jedinu brigu koju sam imo i tako relaksiran i s osmjehom vratim se kuci...

Na ulaznim vratima me ceka stari i prva recenica"Stvarno vise sta ti mislis o zivotu svom" spustim glavu i sam sebi kazem stvarno koji je tebi kurac pa te svi gotive ovoliko s tom recenicom i kazem "joj nemoj me sad majke ti boli me glava sutra cemo pricat" uglavnom ni kod njega ne vaze moje rijeci...pa tako dok sam se popeo uzeo novcanik,mob i naocale vec je bio ispricao pricu u tome kako sam bio fino djete dok sam bio manji..stvarno mi ga je zao sto se brine al ja se fatam  noge stari"uzivaj" i krenem ne zanam ni ja gdje....

Usput uzimam mob i zovem seficu da joj kazem da me boli stomak i da nisam mogao doci ....zvoni telefon i javlja se ona s recenicom"Malik dokle vise ovako,stvarno ne znam sta mislis vise o svom zivotu" kad sam cuo tu recenicu jednostavno sam se najezio i samo sam reko"ne mislim nista vidimo se sutra ujutro" prekinem....zvoni mob,njen broj ma nema sanse da se javim...dosta mi je vise tih recenica....i tako zvoni meni opet mob kad cura..hajmo pravdanje "djes bio sinoc" kazem "neam pojma" ona "lazes" uglavnom 15 minutni pohod na mont everest s lakanim cipelama...uglavnom se zavrsi razgovoror s cao ljubavi...

Ulazim u kafic da popijem kafu s mirom...onako da osjetim bar kako je bar na tren biti sam s svojim mislima...dolazi jedan momak kojeg znam..sjeda za moj sto i pocinje pricu s "jarane opet si sinoc ludovo,al ti zivis zivot" reko "stop!!da se razumijemo sve mozes pricat samo nemoj zivot spominjat majke ti"kaze on "sto" reko duga prica,kaze"jel se to hoces ubit" po drugi put sam sebi samar i pogledam u plafon aludirajuci na to "sta sam ja Bogu zgrijesio"...Tad bjezim iz tog kafica govoreci samom sebi moram je popit na miru pa da jebe rak raka...i odlazim u drugi kafic...muzika laganica...pijem ja kafu kad pjesma od Balasa "zivot je more" prvo opsujem...pa onda izadjem napolje i dreknem se AAAAAAAAA!!!!! cuje se odnekud samo "ti stvarno nisi normalan" i pomislim jarane sta je to normalno,sta to znaci....udjem ponovo u kafic i pocnem dumat...bil bio vehabija?reko sam sebi nema sanse prvo ne znas proucit nista vise osim fatihe i nekih sitnica....pa pomislim opet mogu sve naucit i onda pogledam u tetovazu i to razmisljanje pade sve u vodu kad sam skonto da sam sav isaran....reko mogu bi bit kakav fin momcic kojeg zanimaju samo poso,kuca...al sjeti se birtije i to pade u vodu...Ma reko bicu sta jesam valjda me nesto ili neko promjeni...i ne morate vjerovat al sam se promjenio i to puno.Nije niko utjecao na to vec samo dosada od zivota kojeg sam vodio i zelje da promjenim sam sebe jer sam spontan tip i volim promjene al opet ce to biti tesko da se izvede do kraja,al opet se nadam jer nade uvjek imam vise vec ljudi na birou u BiH(jao ja poredjenja,umro sam od smjeha sam sebi:)hehehehehe

To nije neka zanimljiva prica...al od dosade moram nesto zapoceti jer mi je dosadilo svakom govorit da mi je bezveze na msnu...slusat gluposti i lozit seksualno ugrozene....

Ev jedne bezveze price o mom nadimku "KE" koji je eto izgovoren jednom i ostao do dan danas...ne znam sto,mozda radi tog sto sam uvjek bio drugaciji od ostalih a mozda i zbog toga sto se zovem malik pa mi ne stoji....

Uglavnom prica pocinje tako sto je jednog jutra padali veliki snjegovi bio sam 4 razred osnovne skole i uglavnom su me svi mlatili po razredu...mozda sam ja dvojicu,trojicu(nije da sam bio toliki smokljo):P...tako tog jutra sam dosao pred skolu malo ranije a na kraju sam zakasnio pet minuta...zbog toga sto sam pogodio grudvom u glavu malo jaceg od sebe...pa sam se krio kod Hidajete dok nije otisao u skolu:)) i kad su svi usli...ja za njima.Kucnem ja na vrata i provirim.Kako sam provirio ucitelj se dreknu e evo nam i Malog Ke-a! i svi su se odvalili smijat...dal zbog tog sto su me svi smatrali malim i klepali me ili zbog toga sto mi je na kapi bila neka divaljak marka na kojoj je pisalo KE...uglavnom taj dan sam na ledjima morao nosit Natpis MALI KE...jer me ucitelj puno volio radi mojih smicalica zbog kojih je morao svaki dan mjenjat pantole(promuckam mu kolu i dam ili zaljepim zvaku na stolicu....) i tako iz ljubavi ja dobi nadimak.Ucitalj je vec odavno otisao a nadimak ostao i dan danas....samo ono MALI je nestalo kad sam naklepo onog najaceg sto me mlatio svaki dan:).Sad imam 21 godinu...nadimak jos uvjek stoji i niko me gotovo osim familije ne zna po imenu i prezimenu vec samo po dva i meni ponekad cudna  slova KE...